Poznavanje industrije
Koje su glavne komponente sustava mokrog pranja?
Sustav mokrog pročišćivača, također poznat kao mokri pročišćivač ili mokri pročišćivač zraka, uređaj je za kontrolu onečišćenja koji se koristi za uklanjanje onečišćujućih tvari iz industrijskih ispušnih ili dimnih plinova. Koristi tekućinu, obično vodu, za hvatanje i neutralizaciju onečišćenja. Glavne komponente sustava mokrog pranja uključuju:
Posuda za čišćenje: Posuda za čišćenje je velika komora ili toranj gdje plin i tekućina dolaze u kontakt. Dizajniran je da osigura dovoljno vremena kontakta između plinovite i tekuće faze kako bi se olakšala apsorpcija i reakcija zagađivača. Posuda je obično izrađena od materijala otpornih na koroziju, kao što je plastika ojačana staklenim vlaknima (FRP) ili nehrđajući čelik, kako bi izdržala korozivnu prirodu procesa čišćenja.
Ulazni kanal: Ulazni kanal povezuje izvor emisije s posudom za pročišćavanje. On prenosi ispušne plinove ili dimne plinove iz industrijskog procesa u sustav za pročišćavanje na obradu. Cjevovod može uključivati prigušnice ili kontrolne ventile za regulaciju protoka plina i osiguravanje ispravnog rada uređaja za čišćenje.
Sustav za uvođenje tekućine za pranje: Sustav za uvođenje tekućine za pranje odgovoran je za uvođenje tekućine, obično vode, u posudu za pranje. Uključuje mlaznice za raspršivanje, distribucijske cijevi ili druge mehanizme za ravnomjernu raspodjelu tekućine kroz protok plina. Tekućina se obično raspršuje kao fine kapljice kako bi se povećalo područje kontakta s plinom, povećavajući apsorpciju zagađivača.
Venturi ili apsorpcijska sekcija: Venturijeva cijev ili apsorpcijska sekcija ključna je komponenta sustava mokrog pročišćivača. Sastoji se od konvergentnog dijela nakon kojeg slijedi dio grla. Kako plin prolazi kroz Venturijevu cijev, struja plina velike brzine stvara pad tlaka, promičući bliski kontakt između plinske i tekuće faze. Ovaj odjeljak poboljšava prijenos mase i apsorpciju onečišćujućih tvari u tekućinu.
Odjeljak za odvajanje tekućine i plina: Nakon što su plin i tekućina stupili u interakciju u posudi za pročišćavanje, sekcija za odvajanje tekućine od plina odvaja čisti plin od kapljica tekućine ili magle. Ovaj odjeljak obično uključuje eliminatore magle, odmagljivače ili ciklonske separatore za uklanjanje uvučenih kapljica tekućine iz struje plina. Odvojena tekućina se skuplja i recirkulira natrag u posudu za pročišćavanje za ponovnu upotrebu.
Ispušni dimnjak: Ispušni kanal je izlazna točka za struju pročišćenog plina nakon prolaska kroz sustav mokrog pročišćivača. Osigurava sigurno ispuštanje pročišćenog plina u atmosferu, pridržavajući se regulatornih standarda i smjernica. Sklop može sadržavati dodatne značajke, kao što su prigušnice ili oprema za nadzor, u svrhu kontrole i usklađenosti.
Sustav recirkulacije i obrade: U nekim sustavima mokrog pranja, sustav recirkulacije i obrade koristi se za održavanje željene koncentracije zagađivača u tekućini za pranje. Ovaj sustav obično uključuje pumpe, spremnike i opremu za doziranje kemikalija. Kemijski dodaci, kao što su regulatori pH ili reaktanti, mogu se dodati tekućini kako bi se poboljšalo uklanjanje ili neutralizacija zagađivača.
Kontrolni i nadzorni instrumenti: Kako bi se osigurao učinkovit i djelotvoran rad, sustavi mokrog čišćenja opremljeni su kontrolnim i nadzornim instrumentima. Ovi instrumenti uključuju senzore tlaka, mjerače protoka, pH metre, temperaturne senzore i analizatore plina. Oni pružaju podatke u stvarnom vremenu o performansama sustava, brzinama protoka plinova, razinama pH tekućine i koncentracijama zagađivača, omogućujući prilagodbe i optimizaciju rada skrubera.
Kako mokri pročistač uklanja zagađivače iz industrijskih ispušnih plinova?
Mokri pročišćivač je uređaj za kontrolu onečišćenja zraka koji učinkovito uklanja zagađivače iz industrijskih ispušnih plinova. To postiže procesom koji se naziva apsorpcija, pri čemu se zagađivači prenose iz plinovite faze u tekući medij, obično vodu. Glavni mehanizmi uključeni u uklanjanje onečišćivača u sustavu mokrog pranja su:
Kontakt između plina i tekućine: Prvi korak u uklanjanju zagađivača je osiguravanje bliskog kontakta između zagađivača koji sadrže plin i tekućeg medija. Struja plina usmjerava se u posudu za pročišćavanje, gdje dolazi u kontakt s fino raspršenom tekućinom, obično vodom. Tekućina se uvodi u skruber kroz mlaznice za raspršivanje, distribucijske cijevi ili na drugi način da se stvori veliko međupovršinsko područje za interakciju plin-tekućina.
Apsorpcija: Jednom kada dođu u dodir, zagađivači prisutni u struji plina otapaju se ili reagiraju s tekućinom. Ovaj proces apsorpcije olakšava nekoliko mehanizama:
a. Prijenos mase: Molekule zagađivača difundiraju iz plinovite faze u tekuću fazu. Stopa apsorpcije ovisi o čimbenicima kao što su topljivost zagađivača u tekućini, njegov koncentracijski gradijent i međufazna površina dostupna za prijenos mase.
b. Kemijska reakcija: Određeni zagađivači mogu doživjeti kemijske reakcije s tekućinom za pranje. Na primjer, kiseli plinovi poput sumpornog dioksida (SO2) mogu reagirati s vodom i formirati sumpornu kiselinu (H2SO3). Ove kemijske reakcije pospješuju uklanjanje onečišćenja i mogu rezultirati stvaranjem manje štetnih ili lakše uklonjivih nusproizvoda.
c. Fizička adsorpcija: neki zagađivači, osobito čestice, mogu se fizički uhvatiti ili adsorbirati na kapljicama tekućine ili površinama u posudi za čišćenje. To se događa kada se čestice zagađivača priljube na tekućinu kroz međumolekularne sile, učinkovito ih uklanjajući iz struje plina.
Prijenos mase i učinkovitost reakcije: Učinkovitost uklanjanja zagađivača ovisi o različitim čimbenicima, uključujući:
a. Vrijeme zadržavanja: Što su plin i tekućina dulje u kontaktu, veća je mogućnost apsorpcije zagađivača. Stoga dizajn sustava mokrog pranja osigurava odgovarajuće vrijeme zadržavanja za učinkovito uklanjanje onečišćivača.
b. Omjer tekućine i plina: Omjer brzine protoka tekućine i brzine protoka plina, poznat i kao omjer L/G, utječe na učinkovitost apsorpcije. Veći omjer L/G osigurava veću površinu tekućine za apsorpciju onečišćivača, povećavajući vjerojatnost uklanjanja.
c. pH i kemijski dodaci: pH tekućine za ribanje može utjecati na uklanjanje onečišćenja. Podešavanje pH vrijednosti dodavanjem alkalnih ili kiselih spojeva može optimizirati apsorpciju specifičnih zagađivača. Kemijski dodaci, kao što su oksidansi ili sorbenti, također mogu poboljšati uklanjanje onečišćujućih tvari olakšavanjem reakcija ili povećanjem kapaciteta adsorpcije.
Odvajanje tekućine i plina: Nakon apsorpcije zagađivača, struja plina se odvaja od tekućine. Ovo odvajanje obično se postiže eliminatorima magle, odmagljivačima ili ciklonskim separatorima koji se nalaze na vrhu posude za pročišćavanje. Ovi uređaji uklanjaju kapljice tekućine ili maglu uvučenu u plin, omogućujući čistom plinu da izađe iz sustava.
Odlaganje ili obrada zahvaćenih zagađivača: Zahvaćeni zagađivači u tekućoj fazi, koji se često nazivaju ispuhivanje iz skrubera ili tekućina za pročišćavanje, trebaju odgovarajuće odlaganje ili tretman. Ovisno o prirodi zagađivača, ispuhivanje može proći daljnju obradu, kao što je kemijska neutralizacija ili filtracija, prije ispuštanja ili recikliranja unutar sustava.
.jpg?imageView2/2/format/jp2 "Četka za ribanje")
.jpg?imageView2/2/format/jp2 "Četka za ribanje")
.jpg?imageView2/2/format/jp2 "Četka za ribanje")
.jpg?imageView2/2/format/jp2 "Četka za ribanje")
.jpg?imageView2/2/format/jp2 "Četka za ribanje")
.jpg?imageView2/2/format/jp2 "Četka za ribanje")
